Home Beautiful Bosnia Hijeroglifi: priča o rješavanju misterije egipatske kulture

Hijeroglifi: priča o rješavanju misterije egipatske kulture

181

Sve dok se nije pojavio Šampolion.

Hijeroglifi, šta je to?
Hijeroglifsko pismo je složen sistem koji kombinuje 4 različita stila šifrovanja, tj. pisma, odakle verovatno potiče i njegova višeznačnost. Ovo je prevodioce zbunjivalo jer je sistem znakova bilo moguće tumačiti na više načina.

Hijeroglafsko pismo kombinuje:

alfabetsko pismo ‒ u kome jedan znak predstavlja jedan zvuk
silabičko pismo ‒ u kome jedan znak može predstavljati čitav slog
ideografsko pismo ‒ u kome jedan znak može predstavljati čitav pojam
determinativno pismo ‒ koje služi da se napravi razlika između prethodnih pisama; njegovi znaci nemaju nikakvo samostalno značenje već dopunjuju ostale.
Svakako da prvim prevodiocima nije pomagalo ni to što je postojalo pregršt pogrešnih informacija iz grčkih i rimskih spisa o egipatskom hijeroglifskom sistemu. Svi opisi iz ovih zaspisa tvrdili su kako hijeroglifi imaju simboličko i filozofsko značenje. Istina, ovo nije bilo potpuno netačno, ali je navodilo prve prevodioce na pogrešan trag.

Tako su oni bili ubijeđeni da je čitav jezik simbolički i neverbalan. Ova besmislena vjerovanja išla su dotle da su renesansni učeni ljudi vjerovali kako je moguće čitati ovaj simbolički jezik, a da ga ne povežete ni sa kojim konkretnim jezikom. Ovakvo tumačenje ne samo da je neistinito, već je, iz današnje perspektive, pomalo i smiješno.

Počeci dešifrovanja hijeroglifa
Srećom, tokom godina koje slijede, istraživači su došli do nekih pretpostavki koje su se kasnije ispostavile za tačne. One su se ticale samog jezika na kojem su bili pronađeni natpisi.

Naime, prevodioci su ispravno pretpostavili da je jezik hijeroglifskog pisma zapravo bio koptski (tj. ono što mi danas nazivamo koptskim jezikom), što u praksi znači da nije neophodno rekonstruisati čitav jezički sistem, dokle god uspijete da povežete simbole sa zvukovima.

Ovo je umnogome olakšalo posao prevodiocima, jer je dešifrovanje natpisa koji su pisani izumrlim jezicima o kojima znamo tek malo ili ništa gotovo nemoguć poduhvat.

Veliko otkriće
Prevodioci su postigli veliki uspijeh kada je 1799. pronađen čuveni Kamen iz Rozete iz doba kada su Egiptom vladali faraoni dinastije Ptolemejida. Na njemu se nalaze trojezični natpisi koji su obavještavali o tome kome je hram posvećen. Tačnije, natpis je u suštini bio jedan, samo je bio napisan uz pomoć dva egipatska sistema pisanja koja su bila pomiješana sa dijelovima na starogrčkom.

Uz pomoć ovakvog paralelnog čitanja, prevodioci su uspjeli da krenu sa povezivanjem znakova sa zvukovima. Ključ ove zagonetke krio se u činjenici da su egipatski pisari zapisivali imena kraljevske loze unutar specijalnih znakova ‒ takozvanih kartuša, koji su bili u osnovi elipsasti okviri oko imena faraona. Tako ime faraona izgleda kao da je zaokruženo u tekstu, a kartuši su imali da simbolizuju faraonov prsten.

Kada se u Evropi pročulo za ovo epohalno otkriće, francuski lingvista, danas čuveni Žan Fransoa Šampolion bio je prvi među tumačima koji je pretpostavio da kartuši najvjerovatnije označavaju kraljevsku lozu. Na osnovu ovoga, on je uspio da dodijeli odgovarajuće zvukove pojedinim znakovima.

Bio je prvi koji je našao ime grčkog kralja Ptolomeja među hijeroglifima tako što je uspio da tačno poveže dijelove grčkog teksta sa egipatskim na Kamenu iz Rozete. Osim Ptolomeja, tekst je pominjao i Ptolomejevu kraljicu Kleopatru. Upoređujući zajedničke elemente, ovo mu je omogućilo da sa sigurnošću utvrdi da su njegove pretpostavke tačne, odakle je dešifrovanje krenulo, čini se, malo lakše.

Kako je Šampolion uspio da dešifruje hijeroglife?
Najprije je uspio da razbije imena unutar kartuša i da ih raščlani na dijelove. Na neki način, doveo ih je u linearni raspored, koji je zapadnoj civilizaciji lakše shvatljiv.

Tako je uspio da poveže istovjetne simbole, konkretno simbole za P, T, O i L koji su se javili u oba imena. Ostatak je pogodio na osnovu znanja o imenima kraljevske porodice, a vokale je već svakako poznavao iz grčkog. Tako su ova imena bila gotovo potpuno dešifrovana.

Kažemo gotovo, jer se u Kleopatrinom imenu krilo nešto što nije bilo moguće povezati sa zvukovima ‒ dva simbola viška. Šampolionova prva pretpostavka bila je da ovi simboli označavaju reč „boginja‟ koja se često navodila kao dio Kleopatrine titule. Ipak, pretpostavka je bila pogrešna.

Prvi simbol bio je oznaka za rod i trebalo je da ukaže da se radi o ženskom imenu, što je pokazalo da je ovaj sistem upotrebljavao determinative i druge nealfabetske znakove. Drugi znak takođe je pripadao determinativnom pismu.

U biti, Šampolionu se malo i posrećilo. Ne prevode se svi egipatski znakovi baš tako direktno u odgovarajuća alfabetska slova. Međutim, ova sretna okolnost da se u tekstu nađu baš ova imena, omogućila mu je da postavi osnove za dešifrovanje i da shvati kako su povezani alfabetski i ideografski znakovi. Istovremeno se oslanjajući na koptski i grčki tekst, napokon je mogao da krene u dalje dešifrovanje i da pronađe dalje paralele između simbola.

Kome idu zasluge?
Važno je istaći da je dešifrovanje hijeroglifa bilo poduhvat koji je trajao dugo i na kome su radili brojni istraživači. Danas lovorike idu Šampolionu jer je njegov udio u otkriću bio najveći, ali to ne znači da je on sam dešifrovao čitav sistem.

I drugi istraživači uspjeli su da identifikuju neke simbole. Treba spomenuti Johana Davida Ošerblada i Tomasa Janga prije svih, koji su otprilike u isto vrijeme uspjeli da otkriju bitne pojedinosti u vezi sa tekstom sa Kamena iz Rozete. Jang je, naprimjer, zaslužan za otkriće riječi „kralj‟. Pronašao ju je tako što je utvrdio koliko se puta reč spominje u grčkom dijelu teksta, iako nije znao koji su odgovarajući zvukovi za ovu riječ u egipatskom dijelu.

Ne samo da za uspjeh nije zaslužna samo jedna osoba, nego ni čitava stvar nije išla baš kao po loju. Tokom dešifrovanja bilo je uspona i padova, a Šampolionov eksplozivan temperament nije bio od naročite pomoći u onim trenucima kada bi proces negdje zapeo. Ne treba ni naglašavati da mu ovakva reputacija nije donijela naročito mnogo prijatelja, čak i među onima koji su mu se divili.

U narednih 100 godina, ili koju godinu preko, mnogi naučnici su pokušali da unaprijede sistem, a nekima je to i polazilo za rukom. Do današnjeg dana ne možemo reći da ovim sistemom potpuno vladamo, ali imamo prilično solidno znanje o hijeroglifskom sistemu i njegovim varijacijama, kakva su hijeratsko i demotsko pismo.

Sistem sadrži više od 700 simbola i malo je reći da je poprilično složen. Toliko složen da se do danas vode rasprave i ostavlja prostor za moguće pogrešno tumačenje.

Jednostavno, egipatska civilizacija imala je i više nego dovoljno prostora da svoj jezički sistem i razvije i mijenja ‒ tačnije 3000 godina historije tokom koje je pismo nesumnjivo pretrpjelo određene promjene. Mi svakako o njima nemamo saznanja, te ih tako ne možemo pratiti, što čini da je svako novo tumačenje praćeno određenom sumnjom.

Nemoguće je sa sigurnošću tvrditi da se postojeći sistem dešifrovanja može primijeniti na apsolutno sve hijeroglifske zapise, jer ne datiraju svi iz istog perioda, pa je izgledno da su se i verzije pisma bar donekle razlikovale.

Ipak, činjenica da smo barem donekle uspjeli da proniknemo u ovo pismo i njegovo značenje jedinstvena je oda ljudskoj pameti. Ne samo pameti, već i ljudskoj želji za znanjem i doprinosom nauci ‒ čitav ovaj poduhvat bio je gotovo volonterskog tipa, a na njemu su učestvovali ljudi koji su dolazili iz različitih zemalja, te iz različitih jezika i kulture.

Divan primjer kako nauka spaja ljude, zar ne?