Home Naslovna Migrant iz Irana dom pronašao u Sarajevu: BiH mi je pružila ruku...

Migrant iz Irana dom pronašao u Sarajevu: BiH mi je pružila ruku kada niko nije

Karo Giyahi je dvadesettrogodišnjak, koji živi u Sarajevu, aktivno trenira kickboks i to mu je najveća želja i ambicija u životu. U ovoj priči ne bi bilo ništa neobično da Karoo nije Iranac, koji je, slijedeći svoje snove, došao u Bosnu i Hercegovinu prije devet mjeseci.

75

Migrant iz Irana danas živi u glavnom bh. gradu, sebe već smatra Bosancem i za razliku od mnogih, ne planira napustiti našu zemlju, izvještava “N1“.

“Moj sport niko ne voli u Iranu”, kazao je.

Bio je ovo dovoljno dobar razlog za Kara Giyahija da napusti Iran i sa koferom u ruci dođe u Bosnu i Hercegovinu. Ova zemlja ga, kaže, podsjeća na Gilan, grad iz kojeg dolazi.

“Sve je zeleno, lijepo, ima lijepe šume. Ima lijep oksigen, prvo ima lijepe ljude, ovi ljudi imaju dobro srce”, rekao je Karo Giyahi.

Kikboks mu je sve u životu. U Sarajevu su mu pomogli dobri ljudi i počeo je trenirati.

“Mogu ja svaki dan trenirati, ali ja nemam pare za to. Moj prijatelj pita može li on trenirati svaki dan, oni kažu može, kako da ne može i ja sam počeo moj trening ovdje”, kazao je.

I danas je najbolji kikbokser u Bosni i Hercegovini i rado nosi našu zastavu gdje god da krene. Karo ne želi ići iz BiH.

“Hoću ovdje da živim, sigurno želim ovdje živjeti”, kazao je.

U njegovom životu zasad ima mjesta samo za sport. Iako kaže da ovdje žive lijepe žene.

“Ovdje ima lijepih cura, lijepih žena, možda neki drugi momak može imati fokus na kikboksu, na tekvandou, na košarci, ali ja ne mogu”, ispričao je za N1 i dodao: “Mislim da niko ne razumije mene”

Njegovi roditelji žive u Iranu. Svaki dan se čuje s njima, a najveća podrška mu je njegov otac.

“I zbog mog babe ja sam došao ovdje, hoću da budem bolji, da budem bolji u mečevima, samo zbog mog babe”.

“Moj babo ima samo jedan taksi tamo, taksi tamo ne radi dobro, ali elhamdulilah, ako je moj babo sretan i ja sam sretan”, kazao je Giyahi.

I ostaje ovdje, da bi svoje roditelje učinio sretnim i ponosnim. U zemlji, kaže Karo, koja mu je pružila ruku, kad niko nije.