Home Vijesti Stari grad Bočac, čuvar klisure: Posljednji kralj Bosne ga je darovao stricu

Stari grad Bočac, čuvar klisure: Posljednji kralj Bosne ga je darovao stricu

98

Tačno na kraju Bočačke klisure, kanjona od čijeg se kraja počinje pružati kotlina, kao vjerni čuvar već godinama stoji istoimena tvrđava. Pretpostavlja se da je podignuta za “odbranu broda”, odnosno prelaza preko rijeke Vrbas.

Smještena je na vidljivom uzvišenju iznad magistralnog puta Banja Luka – Jajce, te se vide ostaci bedema i tabije sa gornjim dijelom zida prema Vrbasu.

Bočac se prvi put spominje 1446. godine. Petnaest godina kasnije, 18. septembra 1461. godine, Stjepan Tomašević daruje ga stricu Radivoju, zajedno sa Komotinom. Sljedeći spomen Bočca vezan je za 1494. godinu. Sudeći po izvještaju Franje Berislavića Baltazaru Baćanu, Osmanlije su ga zauzeli 1516. godine. Gradskom posadom u doba Osmanskog carstva upravljao je dizdar. Bočac je napušten prije 1833. godine.

Grad se sastojao od prostranog obora, opasanog jajolikim nepravilnim bedemom, i masivne poligonalne kule na dominantnom položaju sa zapadne strane. Ova kula pretvorena je u tabiju, po svoj prilici, još za vrijeme ugarskog kralja Matijaša Korvina. Sam grad je sa Vrbasom povezan zidom s otvorima za puškarnice, koji je ojačan visokom okruglom stražar-kulom. Kroz kapiju u zidu, uz Vrbas, prolazio je put koji je na taj način kontrolisan i branjen.

Stari grad Bočac – undefined
Stari grad Bočac

Dužina izduženog poligonalnog obora iznosila je oko 27 m, a prosječna širina oko 12 m. Dimenzije poligonalne kule u zapadnom uglu obora, pretvorene u tabiju za topove, zbog nepravilnog poligonalnog tlocrta mogu se iskazati samo u prosječnim mjerama.

Vanjski prečnik u pravcu sjeverozapad-jugoistok iznosio je oko 7,2 m, a u pravcu jugozapadsjeveroistok oko 6,6 m. Debljina ove branič-kule je varirala od 0,7 do 1,4 m. Odbrambeni bedem koji se spušta prema Vrbasu između glavne utvrde i samostalne stražar-kule bio je dug oko 40 m. Okrugla stražar-kula je imala vanjski prečnik oko 4,5 m, prečnik unutrašnje prostorije oko 3 m, a debljinu zida oko 0,75 m. Od kule prema Vrbasu se spušta zid dužine oko 4,5 m, debljine svega 0,4 m.

Bočac je tipično bosansko srednjovjekovno utvrđenje izvanredno prilagođeno konfiguraciji uzvisine, tako da skromnim fortifikacionim elementima, jednom branič-kulom, omanjim oborom, odbrambenim bedemom i stražar-kulom nadzire riječnu kotlinu na ovom dijelu i omogućava sigurnost svojim braniocima. Iako se u slučaju Bočca ne može govoriti o nekim određenim stilskim karakteristikama, grad pripada vremenu gotike, a odlikuje se iskustvom narodnog fortifikacionog graditeljstva.

Imao je i podgrađe, u kojem je, vjerovatno, bila i crkva koja se spominje 1446. godine. Samo predgrađe izričito se spominje 1617. godine.

Do Starog grada koji je bio zaštićen kao nacionalni spomenik BiH vodi pristupačna staza, ali je lokalitet zarastao u nisko rastinje koje otežava njegov obilazak. Samo uz pomoć bogate mašte možete zamisliti kako su u ovom gradu nekada živjeli ljudi, te zamisliti mjesta gdje su nekada bili smješteni topovi. Grad se, doduše, kroz pisane dokumente spominjao kao utvrđenje sa malo topova.

I ovaj grad, kao i većina drugih u BiH, prepušten je zubu vremena zbog nebrige i nedostatka novca.